Doc.dr. Isat SKENDEROVIĆ:
Danas, 30 godina nakon smrti Fadila Osmanovića
ostvario se još jedan njegov san – da Petnjica
dobije staus Opštine, zašta se i sam svojevremeno
zalagao. Fadil je potpisnik prve peticije poslane
u Skupštinu Crne Gore za povratak statusa Opštine
Petnjica. Njegova porodica, djeca, danas, sutra i
uvijek mogu biti ponosna na lik i djelo rah. Fadila.
16. maj 2014. godine, kasno je, uskoro će ponoć. Nered je u mojoj radnoj sobi. U ruci držim knjigu Ebu Hamida Muhammed El-Gazalija „Život poslije smrti“. Pitam se zašto je nemir večeras prisutan u meni, prevćem samo po knjigama i nešto tražim. Znam, upravo danas tačno prije 20 godina preselio je na ahiret moj prijatelj Fadil Osmanović.
Gledam knjige i novine iz tog perioda u kojima je prikazan i predstavljen jedan strašni period progona i stradanja bošnjačkog naroda u Sandžaku. U dnevnom listu „Borba“ od 10. juna 1994. godine pročitao sam da je prva žrtva montiranih političkih procesa u Sandžaku upravo Fadil.
Sjećajući se tog perioda i svojih prijatelja koji su tada stradali osjećam kako duša boli. Mnogo je osoba u svijetu, a i kod nas u Bihoru koje su ostavile veliki pečat iza sebe i dugo vremena su se pominjali, a da o njima gotovo ništa nije napisano. Takav je rahmetli Fadil Osmanović.
Fadil Osmanović je napisao zbirku pjesama „Pjesme života“. O njemu je malo pisano, ali djela koja je ostavio iza sebe dopiru daleko. Bio je čovjek slobodarskog duha koji je volio sve dobre ljude. Radio je kao učitelj u Kalici. Vaspitavajući mlade učestvovao je u mnogim radnim i društvenim akcijama.
Njegovi učenici ga se sjećaju kao dobrog i sposobnog učitelja koji je umio da zainteresuje učenike, da na sebi svojstven način objasni i ulije im samopouzdanje. Također je znao da ih svojim savjetima i filozofskim mislima pripremi za rad i životne probleme i poteškoće. Pored uspješne nastavničke karijere, bio je aktivan društveni radnik. Prvi je potpredsjednik SDA za Berane, zatim istaknuti član Isamske zajednice Petnjica i član KD „Preporod“.
Znao je samo da voli i cijeli svoj život je posvetio teškoj borbi za širenje ljubavi, istine i pravde. Na koncu i kruna njegove borbe za te visoke ljudske ideale i očuvanje tih visokih ljudskih vrijednosti jeste i njegova smrt. Puni društveni i pedagoški angažman moguće je postići samo predanim radom i marljivošću kakvu je Fadil posjedovao.
Fadil Osmanović je doprinosio izgradnji puteva, mostova, džamija. Veliki doprinos je dao izgradnji džamije u Trpezima, Kalici i drugim mjestima Petnjice. Jako omiljen je bio među komšijama i prijateljima radi posebnih karakternih osobina.
Pedagoški uticaj Fadila na učenike je bio veliki, jer je u moralom pogledu bio veliki čovjek. Bio je strpljiv, nenametljiv, promišljen, ostavljao lijep utisak na sve nas sa kojima je radio. Svojim radom i vizionarskim idejama doprinio je da u zemlji „Gdje sunce ne grije“ Ibrahima Čikića danas se naslućuje ozračja.
Danas, 20 godina nakon smrti Fadila Osmanovića ostvario se još jedan njegov san – da Petnjica dobije staus Opštine, zašta se i sam svojevremeno zalagao. Fadil je potpisnik prve peticije poslane u Skupštinu Crne Gore za povratak statusa Opštine Petnjica. Njegova porodica, djeca, danas, sutra i uvijek mogu biti ponosna na lik i djelo rah. Fadila.
Znao je samo da voli i cijeli svoj život je posvetio teškoj borbi za širenje ljubavi, istine i pravde. Na koncu i kruna njegove borbe za te visoke ljudske ideale i očuvanje tih visokih ljudskih vrijednosti jeste i njegova smrt. Puni društveni i pedagoški angažman moguće je postići samo predanim radom i marljivošću kakvu je Fadil posjedovao. Prostor, a posebno vrijeme nas ograničavaju na već rečeno da je neophodno dati mnogo širi elaborat o životu i djelu Fadila Osmanovića, jer on to, zaista, zaslužuje. Neka mu Stvoritelj oprosti grijehe i podari vječni rahmet. Amin!