BORANČIĆ ŠEFKIJA
je rođen 1946. godine u Sipanje opština Bijelo Polje. Na skopskom univerzitetu je završio studije biologije. Piše poeziju i prozu. Objavio je knjige poezije: Sandžački lavirint.Objavio je romane: Eminin san, Muhadžir, Ahmed.Danas radi kao prosvjetni radnik u Konjarama kod Skoplja.
Izvod iz romana “AHMED“ Zove se Ahmed. Esmana ga rodi od šale. Težak nepune dvije oke, jedva se vidio iz pelena kada su ga pokazali Sabitu da bi od njega dobili muštuluk. Muštulugdžije zatekle su ga kako priprema kosu da pokosi otavu niže Moravca. U Pešteri rijetko ko kosi u mrtvu jesen. Čim se zazeleni trava gorštaci puste telad da je opasu. Sabit je ostavio travu da mu pristane uoči Božića, jer tada se tele krave, treba im jaka hrana. Sve je pripremao za zimu, sve osim drva. Uvijek bi na rame nosio ofaike ne mareći što vjetar puha i mećava caruje.Susedi su ga zvali: “Sabite! Đoj u šumi, jadan ne bio, mogu te vuci poharčiti.”