Da bi se govorilo o bilo kojoj važnoj temi najprije je neophodno usvojiti i definirati terminologiju kojom će se nešto opisati, objasniti, dati smjernice i slično. Tako je i u slučaju rekonstrukcije, rehabilitacija, sanacije i obnove jednog od najstarijih vjerskih i ujedno kulturno-historijskih spomenika Bošnjaka u Sandžaku tj. Arap džamiji. Pa zato krenimo redom.
Da je Arap džamija jedan od najstarijih i najvažnijih objekata vjerske i kulturno-historijske baštine Bošnjaka Sandžaka ne treba posebno dokazivati, o tome govore brojni historijski pisani izvori i u to nema nikakve sumnje. To je čak urezano i u samo biće bošnjačkog naroda Sandžaka i šire. Historijski izvori međutim također navode da je Arap džamija u nekoliko navrata spaljivana, rušena, na razne načine devastirana, pa potom obnavljana, te se na taj način mogu jasno uočiti različite cjeline iz tih perioda obnova, od kojih zadnje datiraju sa kraja XIX i početkom XX stoljeća. Svima je poznato da su društveno-političke prilike sa krajem XIX i u većem dijelu XX stoljeća bile takve da se o objektima poput Arap džamije nije moglo voditi računa na adekvatan način, već naprotiv naši preci su bili svjedocima planskih brutalnih rušenja i satiranja ovakvih i sličnih objekata na svim prostorima gdje žive Bošnjaci . Ove prilike su dovele do toga da je dobar dio Arap džamije XXI vijek dočekao u jako lošem konstruktivnom i arhitektonskom stanju. Imajući u vidu sve navedeno Islamska Zajednica u Srbiji je u aprilu 2013. godine formirala Komisiju za procjenu stanja konstrukcije Arap džamije, čiji sam bio član, što mi je predstavljalo i dan danas predstavlja posebnu čast i zadovoljsvo. Nakon detaljnog pregleda cjelokupnog objekta komisija je sastavila izvještaj čiji zaključak prenosim u cijelosti:
ZAKLJUČAK:
Na osnovu prethodno navedenog zaključuje se da je nosivost i stabilnost konstrukcije u velikoj mjeri narušena. Predlaže se hitna rekonstrukcija objekta,naročito prednjih dijelova koji su dograđivani od nekvalitetnih materijala (čatma, trska, drvena lamperija i slično) jer se procjenjuje da prve obilnije sniježne padavine mogu dovesti do urušavanja kompletne konstrukcije, što bi moglo izazvati znatnu materijalnu štetu ili u gorem slučaju i ljudske žrtve. Takođe se predlaže hitno zatvaranje objekta za dalju upotrebu jer dinamički uticaj koji izazivaju klanjači prilikom masovnijeg ulaska, izlaska i obavljanja namaza doprinosi povećanju već značajno velikih deformacija.
Odmah nakon završetka rada komisije se je pristupilo izradi projektno tehničke dokumentacije koja će obuhvatiti sve neophodne mjere za rekonstrukciju i obnovu Arap džamije, naravno u komunikaciji za Zavodom za zaštitu spomenika i svim onim institucijama koje su bile istinski zainteresirane i raspložne pomoći. U toku izrade dokumentacije svo vrijeme imao se u vidu jedan od članova Zakona o kulturnim dobrima a koji se odnosi na mjere tehničke zaštite, a koji glasi:
Član 99. Merama tehničke zaštite u smislu ovog zakona smatraju se radovi na konzerviranju, restauriranju, rekonstrukciji, revitalizaciji i prezentaciji kulturnih dobara.
Da bi razumjeli o čemu se radi ukratko ćemo pojasniti spomenute stručne termine:
Rekonstrukcija predstavlja postupak ponovne izrade objekta ili dijelova objekta koji sa ostatkom objekta čini jednu funkcionalnu ili ambijentalnu cjelinu.
Rehabilitacija naglašava potrebu zadržavanja i obnove historijskog materijala, uz više razumijevanja za dopune, što podrazumijeva da je građevina prije obnove bila u lošeme stanju
Sanacija predstavlja popravku i/ili zamjenu konstruktivnih elemenata objekta koji se na drugi način ne mogu obnoviti.
Obnova se fokusira na zadržavanje materijala vezanog uz najznačajnije razdoblje u historiji samog objekta, te shodno tome dopušta uklanjanje i zamjenu materijala iz drugih manje značajnih razdoblja.
Nakon prethodnih razjašnjenja i svega onoga što je aktualno ovih dana kada je u pitanju Obnova Arap džamije može se i mora konstatirati sljedeće:
Zbog stanja u kojem je bila moralo se pristupiti sveobuhvatnoj obnovi Arap džamije.
U okviru obnove se vodi računa o mjerama rekonstrukcije, rehabilitacije, sanacije koje strogo propisuje Zavod za zaštitu spomenika kao i važeći zakoni i propisi.
Svi oni elementi konstrukcije koji su iz prvog perioda gradnje (XVI stoljeće) su očuvani u mjeri mogućeg jer se radi o zidovima koji su u temeljnom dijelu rađeni od kamena a u ostatku (nadzemni dio) od ćerpiča i drvenih utega čije su stabilnost i funkcionalnost u velikoj mjeri narušeni zubom vremena. U potpunosti su očuvani prednji zid u čijem sastavu se nalazi mihrab, desni bočni zid kao i minare, a sve iz prvog perioda gradnje džamije. Na žalost nije bilo moguće očuvati lijevi bočni i zadnji zid jer su se zbog lošeg stanja i vidljivih intervencija iz ranijeg perioda urušili neposredno pred početak sveobuhvatne obnove Arap džamije.
Svi oni dijelovi objekta koji su uklonjeni su bili dograđeni u najvećem dijelu krajem XIX i početkom XX stiljeća od materijala koji su u statičkom, arhitektonskom, kulturno-historijskom smislu privremenog karaktera, a riječ je o čatmi, trsci, zemljanom malteru, drvenoj lamperiji i slično i nijesu se mogli niti jednom metodom očuvati i ostati sastavni dio obnovljene Arap džamije.
Pri izboru materijala kojima se gradi se strogo vodi računa o tome da se koriste dostupni materijali slični po vrsti, formi i izgledu onima koji su korišteni za gradnju vjerskih objekata u period iz kojeg datira Arap džamija, a koji istovremeno zadovoljavaju konstruktivni (noseći) i arhitektonski (vizualno-estetski) aspekt.
Kao zaključak želim istaći nadu da će se ovim kratkim i skromnim osvrtom dati doprinosa i onemogućiti ili u velikoj mjeri suzbiti dalje širenje smutnje i lažne brige od strane, slobodno mogu reći diletanata, i ljudi koji ni po kom osnovu (osim želje za eksponiranjem, senzacionalizmom, samopromoviranjem i sitnim političkim šićarom) nemaju prava govoriti i unositi zabunu u javnost, te ih ovim povodom pozivam da se ostave “ćorava posla”. Ako su istinski zabrinuti i zainteresirani za obnovu neka se uključe fizički, materijalno ili ako nijesu u stanju neka makar zašute.
Novi Pazar Edin Zećirović
septembar 2018.god dipl.ing.građ.