Nehumanost medicinskog osoblja u novopazarskoj

Nažalost većina nas koji su imali priliku da dođu u bilo koji kontakt sa bolnicom u Novom Pazaru znaće o čemu govorim, ali neka ovo moje nedavno iskustvo bude alarm za hitne promjene kada je u pitanju etika  zdravstva u Novom Pazaru.

Naime, moja najmlađa sestra Mejra, koja ima 15 godina, je prije deset dana počela da osjeća jake glavobolje i stomačne  tegobe, pošto moji roditelji nisu više smjeli da prepuštaju stvar kućnom liječenju, odveli smo je na ljekarski pregled. Umjesto da dobijemo terapiju ili eventualno neki antibiotik za njen problem, jer je ona bila u veoma smalaksalom stanju, ona je dobila optužbe od strane dr. Mirsade Mihovic koja je pregledavala, a optužbe su glasile “Ma meni ovdje nije jasno, ona nepovezano priča, jedva stoji na nogama, kao da je nešto konzumirala” aludirajući time na konzumaciju narkotika, da kažem da mi je majka bila uvrijeđena  sigurno ne bi bilo dovoljno da opiše sta je ona osjetila u tom trenutku, toga dana je dobila običnu infuziju i puštena je kući.

Kako se stanje i dalje nije mijenjalo, moji roditelji su predložili da ostane na dječijem odjeljenju kako bi je oni nadgledali i ispitivali u čemu je problem, ostala je ona puna tri dana, ali ta tri dana su navela moje roditelje a i mene da se zapitamo da li je Hipokratova zakletva samo posta formalnost ili ipak ima još nešto u toj zakletvi čega se ljekari pridržavaju kao na primjer “U času kada stupam među članove ljekarske profesije svečano obećavam da ću svoj život staviti u službu humanosti…Svoj poziv ću obavljati savjesno i dostojanstveno. Najveća briga će mi biti zdravlje mog bolesnika. Poštovaću tajne onoga ko mi se povjeri…”  kada bi rekla da smo dobili barem i jednu od ovih stvari koja se navodi u zakletvi, vjerovatno bi slagala. Život nije stavljen u službi humanosti, ljekarski posao se ne obavlja svjesno i dostojanstveno, a najveća briga ljekara i med. sestri je kada je vrijeme za pauzu, cigarete, ispijanje kafe, godišnji odmori, pokloni i ova lista bi mogla da ide u nedogled.

Moja sestra ne da nije dobila ništa od ljekarske  pomoći, već je optužena da svoje bolove stimulira, jednom prilikom mi je rekla da dok je imala jake stomačne bolove, otišla je da potraži pomoć od med. sestre koja je tada bila dežurna a sve što je dobila je i to citiram “nemamo šta više da ti damo, vrati se u sobu “, da ne govorim o aljkavosti bolničkih kupatila koja prevazilazi granice dopustivog, tu su isto bilo čekanje na zamjenu infuzije itd. Drugog dana njenog boravka na dječijem odjeljenju i posle prvih analiza nismo dobili uzrok šta je u pitanju jer su rezultati bili u redu, ali njeno  stanje se samo pogoršavalo, bez da ima ikakve tvrdnje, doktor (čije ime neću reci, ali naslutiti želim o čovjeku koji ovdje radi već 30 god. kao ljekar) je rekao da je u pitanju čir na želucu, ovo je izrečeno mojoj mlađoj sestri Rijaldi koja je došla njoj u posjetu i nakon stanja u kojem je zatekla sa sve bolovima i nemarnošću  od strane med.sestara zahtijevala razgovor sa doktorom te smjene, nakon što su moji roditelji porazgovarali sa dotičnim, ispostavilo se da je u pitanju samo sumnja tj. pretpostavka.

Tu neprijatnim iznenađenjima nije bilo kraja, trećeg dana su predložili da joj se uključi sonda, a svi oni koji imaju ikakvo iskustvo sa tim znaju koliko je to bolno, dr. Safet Muratović je bio zadužen za taj posao, nakon završetka tretmana sondom, ispred mojih roditelja dao je komentar “Ovdje je sve u redu, ima dosta nadogradnje.” Opet optužujući moju sestru da bolove stimulira, pošto moj otac je izgubio “svaki živac” sa ljekarima ovdje, zahtijevao je da hitno napišu uput za dalje liječenje, dobili smo uput za opštu bolnicu “Studenica” Kraljevo gdje je kolima hitne pomoći prebačena u pratnji majke i med.sestre. Tamo smo se suočili sa problemom nepotpune dokumentacije za pacijenta koji su doktori zaboravili da prilože medicinskoj sestri i nesteriliziranim isječkom iz želuca pacijenta, koja je tada trebala da bude u posebnoj ambalaži i prikačena na kožu pacijenta, ali smo mi to dobili u običnoj plastičnoj omotu na kom je pisao Mejra Hanuša.

Nakon sto su doktori iz Kraljeva vidjeli da je stvar ozbiljna, i nakon prvog tretmana antibioticima za crijevne bakterije, bol je je spao na 80% i mogla je polako da konzumira hranu. Moja sestra je i dalje u Kraljevu na liječenju i hvala Bogu ide na bolje, ali me brine šta je sa onom drugom djecom koja su ovdje ostala i koja nemaju priliku za dalje liječenje? Sigurna sam da i ima još gorih primjera ponašanja što se tiče naše bolnice, ovo je jedan od hiljadu, ali moramo da radimo na tome da se nešto  mora promjeniti po pitanju odnosa pacijent-doktor jer ovo stanje sada kakvo je alarmantno i traži promjene, ne znam da li je politički sistem  koji sada vlada u Novom Pazaru kriv za ovo, ali bez obzira to nikom ne daje za pravo da ljudski život tretira kao nešto beznačajno i da svoje pacijente omalovažava. Moji roditelji spremaju krivičnu tužbu protiv načelnice dr. Vesne Memić koja po svemu sudeći ne vodi dovoljno brige šta se dešava na ovom odjeljenju.

Molila bi sve one koji imaju neko iskustvo slično da podijele svoju priču, jer jedan moj glas ne može učiniti da se ne-etički zdravstveni sistem promjeni na bolje, ali vise ovakvih priča sigurno može da donese nekakav napredak.

Napisala : Lejla Hanuša