R. Srbiji, predsjednik Stranke pravde i pomirenja, akademik Muamer Zukorlić muftija.
Akademik Zukorlić je istakao da nije očekivao kandidaturu za takvu funkciju, i da je bilo teško odlučiti da li će prihvatiti kandidaturu.
“Prije nekoliko sedmica, otpočela je kandidatura za vrhovnog poglavara IZ u BiH. Prema toj proceduri, kandidati ne kandiduju sebe već postoje strukture u IZ koje imaju pravo predložiti kandidata. Ja sam dobio nekoliko kandidatura iz Sandžaka, Bihaća, Velike Britanje, Francuske, Švicarske i nakon toga je trebalo da se izjasnim da li prihvatam kandidaturu ili ne. To je bilo iznenađenje za mene i nisam dao odmah odgovor. Javnosti je poznato da sam već angažiran drugim poslovima. Ukoliko kažete ne, onda preuzimate odgovornost negativnog odnosa sami a ako prihvatate onda ste prebacili odgovornost na biračko tijelo. Ja sam birajući između toga, iako mi to uopće zbog obaveza sada ne odgovara, prihvatio jer nisam želio da izgubim nadu ljudi koji su me predložili ali i mogućnost glasanja podredim nekim svojim organizaciono-konformističkim momentima. To jeste bilo iznenađenje za sve jer su ljudi računali da sam ja u političkim vodama tako da ne postoji mogućnost da budem opet reaktiviran. Sa aspekta vjerskih i islamskih propisa ali i sa aspekta ustavnih i proceduralnih pravila, ne postoji nikakva zapreka da neko ko je sada trenutno u civilnom životu bude kandidat, posebno što su uslovi jasni. Stoji da 15 godina rada mora posjedovati u IZ, a ja sam radio više od 15 godina. Ja sve uslove ispunjavam, i svedeno je na tri kandidata, a jedan od tri kandidata je moja malenkost.”
Akademik Zukorlić pojasnio šta znači biti reisu-l-ulema.
“To je zapravo vrhovni poglavar IZ. Ako ćemo upoređivati prema hijerarhiji u crkvi, to je u rangu patrijarha. U katoličkoj je u rangu nadbiskupa. Imamo muftije i tkz. velikog muftiju ili poglavara, koji je na arapskoj terminologiji poznat kao veliki muftija a u našoj bosansko-bošnjačkoj kao reisu-l-ulema što zapravo opet ima arapsku osnovu gdje znači glavni učenjak. Na Balkanu postoji više IZ što je opće poznato ali IZ sa središtem u Sarajevu i poglavar IZ u BiH je ključna figura na cijelom Balkanu. Zbog toga je izbor za reisu-l-ulemu u Sarajevu tako bitan”.
U većim i šerijatskim zemljama reisu-l-ulema bi imao veća prava ali pošto je BiH sekularna država drugačije je stanje. Smatram da je Balkanski koncept IZ najrazvijeni u svijetu dodaje Zukorlić.
“Razvoj autonomnosti IZ, a koja je izdefinisirana kao jedinstvena institucija ali i tradicionalna koja predstavlja muslimane, njihovu ključnu i temeljnu organizaciju. Sa druge strane, ona je priznata od strane države i verificirana zakonima. Po principu autonomnosti i principu ravnopravnosti. Što se tiče autonomnosti, to je u odnosu na državu i politiku, a po principu ravnopravnosti u odnosu na ostale vjerske zajednice. Mislim da je taj model, najrazvijeniji model organizovanja muslimana u sekularnim državama. Osim toga, u većini zemalja iako ne postoji šerijatski zakon, postoji zakon u građansko-pravnoj materiji, u porodičnom pravu. Vjerske institucije su sastavni dio vlade i same države. Kao što je slučaj sa Turskom. Taj model se može usavršiti ali i biti pilot projekat za neka druga područja koja nisu ranije upoznala taj koncept slobodne vjerske zajednice a koja u okviru državnog pravnog sistema ali odvojeno od političko-državnog sistema, slobodno uređjuje”.
Gdje je vjera manje prisutna u ljudima, vidimo kako dolazi do rasula u porodičnom i etičkom smislu i kakve sve posljedice imamo dodaje Zukorlić.
“Ljudi koji se sada vraćaju vjeri, nekako se vraćaju u konfuziji i brzo. Još uvjek su vidljive posledice iz prošlosti. Ljudi ne razlikuju šta znači vjera a šta religija. Iako smo tri decenije nakon komunizma, mi i dalje kušamo veoma teške posledice jednog antiteističkog sistema koji je razorio i opustošio vjeru. Pola stoljeća smo imali agresivni antiteizam na prostoru gdje se brzo dolazilo do rasula u etičkom smislu a posledice se još uvijek osjećaju.
Izuzetno je važno da li imamo zdrave IZ i ko će biti na čelu te zajednice kao i da li vrše tu funkciju kvalitetno, kako bi pomogli ozdravljenju od te antiteističke, komunističke pustoši koja se i dan danas osjeća. Zato je i važno ko će biti na čelu te zajednice jer se vjerske zajednice još uvjek nisu izborile za autonomnost. Vjerske zajednice su po svojoj prirodi velika koncentracija moći. Kada vlasti ne mogu imati pod kontrolu te zajednice, oni onda poduzimaju radnje kako bi podredile te zajednice. To je pokazatelj da nam valja još poraditi između države i politike ali i vjerskih zajednica. To je moj koncept i nešto čemu težim. Svakako sam to nastojao implementirati dok sam bio muftija u Novom Pazaru. To sam nastojao podupirati u svojstvu političara i narodnog poslanika tri godine. Ukoliko budem poglavar u BiH nastaviću biti dosljedan tim principima”, ističe Zukorlić.
Akademik Zukorlić kaže da svako voli biti pobjednik ali izbor reisu-l-umemu i samu kandidaturu nije bazirao na analizi mogućnosti pobjede.
“Neiskreno bi bilo reći da nas ne zanima pobjeda i ishod. Ja i u rekreativnim utakmicama igram krajnje ozbiljno, i sada igram krajnje ozbiljno. Potpuno sam svjestan da po prvi put u povjesti IZ u BiH, postoji kandidat za reisu-l-ulemu van granica BiH. To je novina koja ima svoju prednost jer pokazuje zapravo tu moć da prihvati kandidate koji nisu iz užeg centra. Ako pogledamo katoličku crkvu koja je imala samo italijane kao pape, njena veza je bila loša širom svijeta. Onog trenutka kada se izdvaja iz Italije i dobija papu iz Poljske, Njemačke, Argentine, Brazila ona je tada pokazala svoju globalnost. Veoma je pametno što su na taj način i mene centralni organi BiH prihvatili za kandidata. Naravno, bilo je otpora u komisiji i u saboru, koji su željeli da me diskvalifikuju. Čak su u novinama napisali kako sam ja “Beogradski Vučićev kandidat”. To je logično s obzirom da je moja sama kandidatura na neki način podigla temperaturu jer znaju da svakako moje učešće nije blijedo i ima kvalitet a sama pomisao da pobijedim bi nečije interese pomjerio iz razloga što znaju da bih ja zaista bio reisu-l-ulema. Postoje ljudi koji prepuste okruženju da vodi zajednicu ali postoje ljudi koji je vode punim svojim kapacitetom. Opće je poznato da sam postao muftija sa 23 godine koji je ujedno i najmlađi muftija u povjesti muftija. Iako nisam bio spreman za tu pobjedu ona se desila. Sjećam se, u ratnoj 1993.godine sam izjavio “ja ne znam koliko ću biti muftija, ali to što ću biti, ću biti”.
Sa takvim stavom i karakterom sam podigao IZ iz pepela a koja je vršila neke osnovne dužnosti i usluge, kazao je Zukorlić.
“Ja sam uspjeo uz Božiju pomoć i svojom ekipom, da od takve zajednice napravimo najmoderniju IZ na ovom prostoru. Jedina IZ koja ima svoj edukativni sistem, od dječijeg vrtića do univerziteta. Jedina IZ koja ima sekularni univerzitet, uprkos svim opstrukcijama. To je moj resurs koji delegiram ali i moje reference koje su sada prepoznatljive i u Sarajevu. Oni koji žele promjene i kvalitet, bit će obradovani a oni koji žele da sve ostane kako je do sada bilo, oni su pak nervozni. A to je potpuno logično.
Ako preuzmem neku odgovornost, ja ću se posvjetiti tome 100%. Ja nisam bio muftija 30% već 100% a tada je svima izgledalo da sam muftija 300% ali iz razloga što sam taj autoritet muftije podigao na društveni autoritet. Obično je muftija bio blijeda figura, neki stari dedo a sada muftija postaje društvena i dominantna figura koja postaje popularnija od predsjednika, ministra, gradonačelnika”.
Mnogo puta su mi govorili da idem prebrzo, ali ja sam im govorio koliko mi kasnimo 50,100 godina i ako ja pristanem da idemo istom brzinom kao najrazvijeniji, mi ćemo samo da održavamo taj raspon, a mi moramo ići brže od najbržih kako bi smanjili, smatra Zukorlić.
“Mislim da sam uspio nakon 23 godine vođenja IZ u Sandžaku smanjiti taj raspon i naravno nakon 23 godine smatrao sam da je previše pozicija na jednom mjestu. Nije slučajno u razvijenom svijetu napravljen mandat kao dovoljan period dok čovjek ima “soka” da daje. Tada sam i riješio da odem u politiku jer smo imali mnogo problema iz politike. Želio sam da popravim stanje iako nisam završio svoj posao u Beogradu, ali sam uspio da za tri godine promijenim i poboljšam samu relaciju Sandžak-Beograd, za vraćanje vakufske imovine, vjeroučitelje, određena vjerska prava”.
Kao lider SPP-a, akademik Zukorlić dodaje da je to njegova baza odakle je sve krenulo ali i pojasnio šta zapravo znači pomirenje u samom nazivu.
“Pomirenje je jedna komforno-civilizacijska ali i etička vrijednost. Naravno ko pomirenje razumije površno, kao okončanje svađe, onda vjerovatno može imati nedoumice oko razumjevanja nekih stvari. Pomirenje je prosto kultura. Ja sam još kao dijete u svojoj mahali to naučio. Kod nas oni koji su mirili ljude oni su bili najčasniji, ljudi koji mire, pravi muslihuni. Kada bi željeli nekoga da pohvalite onda bi ga nazvali muslihunom. On je pomiritelj i neko koga poštuju. Ja sam i od djedova to naslijedio. To je moja tradicija porodična, jer ja pripadam jednostavno, toj kulturi pomirenja. Za svaku vrstu pomirenja moraju postojati dvije strane. Pomirenje je proces do mira ali ujedno i kultura odnosa prihvatanja različitosti. Pronaći sklad, razumjeti druge, razumjeti različitosti.
Moramo znati komunicirati i u porodici, ta vrijednost se danas izgubila,mnogima je internet dnevna kultura. Ideja pomirenja se bazira na pravdi i pravičnosti, da ne budemo sebični, partikularni. A to je mene navelo da ubacim u naziv moje stranke.
Mi na Balkanu u posljednjih nekoliko decenija imamo samo ratove i svađe.
Svima nešto smeta, svi su nekako u svađi i to jeste dublja tema”.
Da bi imali kulturu pomirenja i kulturu mira, dijaloga, moramo biti shvatanja da je zemlja stvorena za sve nas jednako, smatra Zukorlić.
“Moramo biti pravedni ali i realni. Nekome smetaju izbjeglice a ne shvataju da su njihovi preci isto to nekada bili. Svi se ljute što kvalitetni ljudi odlaze za Njemačku.
Ne smijemo biti sebični i samoživi, partikularni i stava “da je samo meni lijepo”. Ne može tako biti. Pravda dolazi po svoje. Mnogi su posle rata ostali sirotinja, a prije toga su omalovažavali druge. Svi su ljudi isti, od jednog čovjeka i jedne žene, od jednog Stvoritelja stvoreni, od jedne zemlje, od istog materijala i nema nijedna rasa vrijednost nad drugom rasom, nema tu vrijednovanja po pripadnosti već po kvalitetu”.
Politika pravde i pomirenja zapravo nije samo jedna stranačka politika već je kulturno-civilizacijska alternativa u politici u Srbiji, dodaje akademik Zukorlić.
“Sve politike stavite na jednu stranu, ovo je drugačija politika. Njena misija i sam koncept su drugačiji. Ja sa dva poslanika u Narodnoj Skupštini nisam pretendovao na dizanje ruku, na preglasavanje, na konvencionalnu moć politike gdje ja, shodno tome koliko imam glasova i narodnih poslanika, pravim neku vlast. Ja sam tipovao na kvalitet riječi i kvalitet misli. Kada sam prvi put došao u Skupštinu, bio sam siguran da su neki zagledivali moj sako da li imam onaj eksplozivan prsluk. Došao je strašni muftija, a to je predrasuda koja se vukla kroz medije. Cilj je prodati tiraž i ipak je to tema za sebe. Od takve jedne slike, ja imam situaciju gdje mene apsolutna većina u Parlamentu poštuje.
Mene poštuju ali ne zbog toga koliko sam na vlasti, koliko imam narodnih poslanika već dolaze do mene iz različitih grupacija kako bi me pitali za savjet. O porodičnim problemima, socijalnim, vjerskim, kulturnim, zaista krucijalnim pitanjima gdje im ja često kažem da sam musliman i da imaju popa i svog vladiku za tako nešto. Ipak, kažu, da mi vjeruju”.
Ako smo dosledni sebi i svojoj istini, ne možemo biti u raskoraku i koliko god to izgledalo u nekom trenutku beznadežno, doslednost se isplati, poručuje Zukorlić.
“Kada sam god zatražio moju izjavu koja je ekstremna, nisu je našli. Ako sam ja žestoko napadnut, ja zadržavam pravo da odgovorim adekvatno i žestoko. Ja slobodu i dostojanstvo doživljavam kao najveću ljudsku vrijednost. Ja sam dužan da kažem istinu, pa nek svako odgovara za sebe. Pravo na samoodbranu ima svako. Ja nisam klonuo i kleknuo i to me izdvaja. U političkim odnosima je to drugačije, ali ja sam spreman za dogovore o načinima, o metodama, o tehnikama, o strategijama ali ne postoji kompromis nad principima”.
Principi su nam isti a ljudska vrsta smatra da može čak i LGBT populaciju priznati vrijednom, izvinite ali ne može, odlučan je akademik Zukorlić.
“Ja znam da će posle ove emisije biti da muftija nije “in” i nije moderan ali izvinite ja neke stvari ne mogu prihvatiti. To je protiv svih principa. Nameće se takva atmosfera, gdje zemlja koja nema Gej paradu je zaostala i ona se kažnjava. To ne znači pozvati na nasilje, naprotiv. Ali se nikada se neću složiti sa tim da je to vaga na koju ćemo vagati našu naprednost, razvijenost. Za mene je to anti-ljudsko, anti-Božije, nešto što je protiv naše budućnosti i opstanka. A to je samo početak nametanja vrijednosti koje nisu prihvaćene. Sutra se može dogoditi incest gdje brat i sestra žele biti u vezi i pokrenuti se projekat kao za LGBT populaciju. Jer ako jednom pukne barijera vrijednosti i Božijih principa, neovisno o kojoj religiji i vjeri pričamo, gubi se granica vrijednosti”.
Akademik Zukorlić govorio i o svom odnosu i saradnji sa predsjednikom Srbije.
“Mi smo se usaglasili oko nekih stvari, principa. Jedan od tih principa jeste da BiH, kao matična zemlja svih Bošnjaka, ne bude ugrožavana. A ja sam svoju ulogu u tom partnerstvu doživljavao kao u pomaganju uklanjanju barijera između Srbije i BiH ali i između naroda u obije zemlje. Tada je ta linija išla uzlaznom linijom. Ipak, ponašanje Dodika je narušilo te odnose, dolazi do zahlađenja Vučića i samog odnosa iz Sarajeva. Tada sam osjetio da ne mogu dati ono što želim i čemu stremim. Naravno postoje i mnoge stvari koje kasne u odnosu na Sandžak i Novi Pazar. Nažalost, u okrilju vladajuće nomenklature imamo jako puno nacionalizma. Udaranje na Bošnjake, na njihov jezik, na kolektivnih prava. Postoje jake obstrukcije. Na području Sandžaka nije otvorena niti jedna fabrika zadnjih dvadeset godina a država doživljava ekspanziju otvaranja fabrika, sa ovom vladom i ovim predsjednikom. Moje pravo riječi, glasa i misli želim zadržati i to je najskuplje što čovjek posjeduje. Ja ću kritikovati i kazati, naravno, postoje stvari koje treba da se pohvale ali i one koje se moraju promjeniti. Ja ne mogu biti neprijatelj svom narodu.” kazao je akademik Zukorlić.
izvor: SANA