Zbog pripadnosti islamu, niza prijetnji smrću, psovanje muslimanske majke, nabijanja na kolac, te ne pružanja fizičke zaštite, te otvorene diskriminacije od strane institucija države Crna Gora, Rizo Alković sa svojom porodicom u drugoj polovici 15. augusta 2011., pod prisilom je morao napustiti Crnu Goru.
Iako je Alković redovno tražio zaštitu, institucije CG sve su uradile da Alković napusti svoj rodni toprak. Ali nakon odlaska i zbog nanešene nepravde u Crnoj Gori, Alković nije stajao skrštenih ruku, već je pravdu zatražio kod Europskog suda u Strazburu, čiji proces je prije par hefti dobio epilog.
Šta se u Podgorici dešavalo za Bajram 20. decembra 2007.?
Naime, porodica Rize Alkovića za Kurban bajram 2007. godine, dobili su ozbiljne prijetnje, kamenovani i proćerivani uz vatreno oružje, kao i uvrede na vjerskoj i nacionalnoj osnovi, psovke i prijetnje smrću od šovinistički nastrojenih svojih pravoslavnih komšija u Zagoriču, kojima u svojoj blizini smetaju drugi i drugačiji. To su sve potvrđivali grafitima i otvorenim prijetnjama, kako su još tada prenijeli mediji „da se u njihovom naselju ne slave islamski vjerski praznici”. Pored grafita, tada se mediji objavili da je Alkoviću više puta prijećeno smrću, između ostalog, i riječima “da će mu se okinuti turska glava i nabiti na kolac”.
Nakon kontinuiranih prijetnji i zbog nekorektnih tretiranja od strane institucija Crne Gore kao i ne pružanja zaštite, Alkovići su u julu 2010. godine, ispred Skupštine Republike Crne Gore 24 dana štrajkovali glađu. Ali i pored toga oglušili su se svi oni koji su bili na čelu državnih institucija od kojih su Alkovići tražili zaštitu; od predsjednika CG Filipa Vujanovića, premijera Mila Đukanovića, predsjednika Skupštine Crne Gore Ranka Krivokapića, ministra pravde Duška Markovića, ministra za manjijska prava Ferhat Dinoša, gradonačelnika Miomira Mugoše i ombudsmana Šućka Bakovića. Kako je tada, 2010. godine tvrdio Alković:
– “Vujanović nas je preko svojih saradnika, pozvao da prekinemo štrajk glađu i obećao da će nam zajedno sa Mugošom pomoći u rješavanju naših problema. Od tada je prošlo 17 mjeseci, a 13 mjeseci kako sam bio na ulici bez adrese, i od tada čekam ponuđenu pomoć, od koje ni dan danas nema ništa”, prenio je podgorički dnevnik “Vijesti”.
Znači, slagali su predsjednik države CG i gradonačelnik Porgorice, dok o ostalim pomenutim Rizo Alković i njegova porodica nisu bili interesatni. Ostavili su ih na milost i nemilost velikonacionalističkim i šovinističkim ekstremistima da ih se nad njima iživljavaju. Podsjećamo, nako Kurban bajrama, kraj 2007. godine, Alković je tužio njegove bivše komšije Vladimira Šoća i Mladena Bulatovića zbog ugrožavanje slobode, prijetnji smrću, vrijeđanja, vršenja nasilja, izazivanja tuče, drskog i bezobzirnog ponašanja koji su ujedno remetili javni red i mir, za šta ih je sudija Osnovnog suda u Podgorici Goran Đuković prilikom prvog postupka proglasio krivim, ali je predmet odlukom Višeg suda vraćen na ponovni postupak, da bi ih isti sudija pod sumnjivim okolnostima oslobodio krivice?! Istovremeno u toku odvijanja procesa optuženi Vladimir Šoć je konstantno pratio kćerku Riza Alkovića, prijeteći joj da će je ubiti ako njen otac ne povuče tužbu. Zbog prijetnji i “da će mu se okinuti turska glava i nabiti na kolac”, odnosno, zbog straha po fizičku sigurnost svoje kćerke, ali i svoju i cijele porodice, Rizo Alković je morao da napusti Crnu Goru. – Crnu Goru je, kako kaže Alković, napustio zbog sigurnosti porodice, odnosno kada su neki naručeni ljudi počeli da prate njegovu kćerku i da joj prijete da će je ubiti ako ne povuče tužbu protiv bivšeg komšije Vladimira Šoća za ugrožavanje sigurnosti.
Proces pred Europskim sudom u Strazburu
Nakon brojnih ozbiljnih fizičkih prijetnji smrću i progona iz Crne Gore Rizo Alković se 15. augusta 2011. godine nastanio u Belgiji, odkle je pokrenuo postupak pred Europskim sudom u Strazburu. Prije par hefti je završen sudski proces u kojem je Rizo Alković pred Europskim sudom pobjedio Crnu Goru.
Europski sud je jasno potvrdio da su Rizo Alković i njegova porodica bili diskriminisani i da im je u Crnoj Gori bilo ugroženo pravo na privatni i porodični život.
U presudi se navode samo neki od primjera kao što su otkidanje “turske glave koja će biti nabijena na kolac”, “turska majka”,“napraviću dženaze i vama, a i ovom ciganinu”, “e ću te ubit ka psa i tebe i brata ođe”, “cigane glibavi”…
Sve su ove prijetnje Alkoviću i porodici bile upućene u vremenu obilježavanja najvećih muslimanskih mubarek dana – Kurban bajrama.
JASAVIĆ: Pred nadležnim organima Crne Gore nisam uspjela zaštititi ljudska prava Riza Alkovića, ali jesam u Strazburu
Alkoviću je besplatnu pravnu pomoć obezbijedila Inicijativa mladih za ljudska prava, a zastupala ga je advokatica Azra Jasavić, koja je nakon suđenja u Strazburu za medije izjavila: Alkovića nisam uspjela da zaštitim u Crnoj Gori, ali jesam u Strazburu!
– “Pred nadležnim organima Crne Gore nisam uspjela zaštititi ljudska prava Riza Alkovića, zbog čega sam podnijela predstavku sudu u Strazburu, koji je potvrdio diskriminaciju, povredu prava na poštovanje privatnog i porodičnog života, povredu prava na slobodu mišljenja i vjeroispovijesti, i pravo na djelotvoran pravni lijek Alkoviću, na šta sam ukazivala pred domaćim pravosuđem”, kazala je između ostaloga advokatica Jasavić, prenio je standard.co.me.
Presuda Europskog suda potvrđuje da su nad Rizom Alkovićem i njegovom porodicom počinjena flagrantna kršenja ljudskih prava.
Pohvalno je istaći angažman NVO Inicijativu mladih za ljudska prava, članica Građanske alijanse, koja je kroz program pružanja besplatne pravne pomoći pred sudovima u Crnoj Gori, angažovala Azru Jasavić za advokata.
ALKOVIĆ: Institucije države Crne Gore imaju duple aršine za nemuslimane i muslimane
Ovih dana smo kontaktirali Rizu Alkovića da nam za Bošnjaci.Net da nas pdosjeti na cijeli slučaj ali i da neka pojašnjenja oko presude, odnosi institucija i sudstva u CG i Strazburu. Alković između ostaloga kaže:
– Nažalost, ja sam u Crnoj Gori, kao pripadnik islama doživio jako velika poniženja, prijetnje smrću, diskriminaciju, kao i brojne vulagarnosti, psovke, presretanje moje kćerke… Definitivno institucije države Crne Gore, odnosno oni kojih vode, Tužilaštvo, Sud, MUP, ministarstvo pravde, imaju duple aršine za nemuslimane i muslimane, a dokaz je ovaj moj slučaj i proces u CG i van nje.
Ovo ujedno potvrđuje da neko ko je na čelu pomenutih institucija, zašta je debelo plaćen, samouništava i blati državu. S druge strane, pristrasnim suđenjima protivu muslimana pred europskim i međunarodnim institucijama dokazuju da je Crna Gora jedna divljačka bezkulturna država u kojoj pravoslavci ali i institucije ne poštuju druge i drugačije, odnosno ne poštuju islam, muslimane, običaje i tradiciju, što smo se uvjerili godinama unazad.
Evropski sud za ljudska prava u Strazburu je odlučio u vašu korist protiv Crne Gore, kako to tumačite?
Da, to je tačno. Ja sam tužio i bio smo pred Sudom u CG. Osnovni sud u Podgorici je osudio pa na ponovljenom postupku, vjerovatno po narudžbi, oslobodio one koji su napadali mene i moju porodicu, prijetili nam smrću, ali i uskraćivali nam osnovna ljudska prava koja su zagarantovana svim međunarodnom konvencijama. Čujem sada, da takve idividue kažu “kako ja blatim Crnu Goru”, a oni još uvijek u vrh države, vlade, sudstva drže korupirane osobe koji sa svojim odlukama remete međuvjerski i međunacionalni sklad. Zar oni nisu baš ti koji najviše blate i blamiraju državu CG!
Moram vam reći da odluka Europskog suda u Strazburu u kojoj su glasali sedam sudija, i svih sedam su jednoglasno osudili Crnu Goru za sve što smo ih tužili.
Dakako želim istaći pomoć stručnog tima advokatcke kancelarije Azre Jasavić, ali i moje malenkosti. Ali nakon svih prikupljenih dokaza nije bio problem pobjediti.
Kako tumačite odvijanje procesa u Crnoj Gori i van nje?
Kako? Pa vidite ovo nije prvi proces da Crna Gora izgubi pred Europskim sudom u Strazburu. Šta to znači? Znači da u Crnoj Gori pravosudni sistem ne funkcioniše, posebno kada su u pitanju manjinska ljudska prava. Moram ovdje naglasiti da me ministar za manjine Ferhat Dinoša konstantno izbjegavao, ali i tadašnji ministar pravde, odnosno sadašnji premijer Crne Gore Duško Marković.
Da budem konkretan, vjerujte mi, sa dokazima i uz to dobar advokat nije veliki problem da se pred Europskim sudom dobije spor sa državom Crnom Gorom. Upravo ja tako dobio proces sa advokaticom Jasavić.
Otkrio sam ne samo ja već 99% tužbi / prijava u Strazburu završavaju pogubno za Crnu Goru. Građani dobijaju sporove, dok iste idividue koje sam naveo, još uvijek su na važnim pozicijama, pa i pored toga što su svojom bahatošću, neporofesionalnošću i šovinizmom oblatili Crnu Goru i bacili je na koljena, dok za uzvrat dobijaju unapređenja, bolji položaj odakle pokazuju da CG nije zrela kao društvo da prihvati razlike u naciji, kulturi, vjeroispovijesti…
Nakon presude u Strazburu o čemu razmišlja Rizo Alković?
Kao vjernik musliman bit ću potpuno iskren, niko se u Crnoj Gori nije pitao, kako sam se kao čovjek i musliman, zbog obilježavanja vjerskog praznika Bajrama našao na udaru. Niko mi nije pružio zaštitu, pa i pored toga što smo porodično štrajkovali glađu. Svi su nas ostavili jednostvno ili da budemo likvidiran od strane šovinista ili da krepamo od gladi, štrajukući glađu tražeći svoja prava ispred Skupštine Crne Gore. Zato mi je potpuno jasno da nikoga nije interesovao moj život i život moje supruge i dva studenta, kada sam sve stavio u par kofera i kesa, i otišao u nepoznato. Definitivno institucije Države i oni koji sui h vodili / vode nisu htjeli da zaštite mene i moju porodicu. Znam da sam pod prijetnjom smrću morao da odem da zaštitiom svoju porodicu i sve, jer sam na to obavezan kao svjestan i savjestan čovjek, odnosno kao otac i suprug.
Za kraj…
Samo iz razloga nekih komentara koji su prije plasirani po medijima želim da naglasim, da ja, Rizo Alković, ne pijem alkohol! Isto tako hoću da istaknem jer smatram važnim, da sam vjernik i da sve namaze održavam redovno. Bajrame obilježavam kako to oduvjek činimo u porodici. Nakon bajram nanamaza obavezno obiđem mezarja mojih rahmetlija, nakon povratka slijede bajramski obilasci, porodični ručak, obilasci i dočekivanja svih onih koji nas posjećuju. Ovo je istina, dok je najbolji dokaz moje ispravnosti i istinitosti, pobijeda u Strazburu. S obzirom da sam vjernik, musliman, oni koji su se na bilo koji na;in ogriješili o mene i porodicu, kada budu zatražili halala ja ću halaliti.