Frankfurt 12 April 2003
Zajednice Sandžačke dijaspore
Dana 12 Aprila 2003 godine je u Frankfurtu na Majni, Njemačkom gradu banaka i berze, održana je Osnivačka Skupština Zajednice Sandžačke Dijaspore (skraćeno OSZSD ). Taj događaj je finale dugogodišnjih težnji Sandžačkih iseljenika da osnuju svoju krovnu svjetsku organizaciju. Osnivačkoj Skupštini je predhodilo formiranje inicijativnog odbora još avgusta prošle godine u Novom Pazaru, čiji su članovi, ohrabreni podrškom koja je stigla iz domovine, prije svih Mešihata IZ-e Sandžaka, par mjeseci radili na animiranju šire Sandžačke javnosti u dijaspori tako da su se na Osnivačkoj Skupštini pojavili delegati iz skoro svih krajeva svijeta gdje Sandžačke zajednice postoje. U radu Skupštine učestvovalo je preko 70 delegata te još toliko zainteresovanih posmatrača. Od gostiju iz domovine skupštini su prisustvovali predsjednik Mešihata IZ-e Sandžakaa i v.d. rektora Univerziteta u Novom Pazaru Muftija Sandžački Muamer ef. Zukorlić, te potpredsjednik Mešihata IZ-e Sandžaka i direktor Gazi Isa-beg Medrese u Novom Pazaru Mevlud ef. Dudić. Skupu je prisustvovao i predstavnik Islamske Zajednice Bošnjaka u Njemačkoj Ishak ef. Alešević kao i brojni kulturni i sportski radnici, te privrednici.
Raseljenici kao nekada Grci
Kratak osvrt na historiju Sandžaka, demografske procese tog kraja kao i na razloge osnivanja Zajednice Sandžačke Dijaspore te o njenim ciljevima i programskim načelima, skupu je govorio sekretar inicijativnog odbora Edin Salković: “Na grčkom riječ dijaspora znači rasipanje, raspršivanje, i to stanovnika, zajednice ili naroda. I kao što su se grci kao pomorski narod rasuli u starom vijeku po čitavom Sredozemlju, tako su se i Bošnjaci iz Sandžaka, izloženi najsurovijem obespravljivanju, počeli iseljavati u velikom broju iz svog zavičaja u pravcu Turske, Bosne i zapadnih zemalja. Razlozi toj selidbi bili su brojni, a uglavnom su se svodili na ekonomske i društvene-političke pritiske od strane predhodnih državnih režima. Općenito se smatra da su Bošnjaci procentualno pored jevreja narod sa najvećom dijasporom. Želja za objedinjavanje Sandžačke dijaspore je stara nekoliko decenija. Uz Božju pomoć, ovaj san se počeo ostvarivati 18, avgusta 2002 godine u Novom Pazaru, gdje je formiran inicijativni odbor Zajednice Sandžačke Dijaspore. Uz prisustvo predstavnika skoro svih značajnih zemalja naše dijaspore a pod pokroviteljstvom Mešihata IZ-e Sandžaka, izražena je odlučnost da se osnuje organizacija koja će objediniti energiju naših vrijednih ljudi i usmjeriti je u pravcu očuvanja nacionalnog, vjerskog i kulturnog identiteta Bošnjaka Sandžaka. Dijaspora se često vidi kao izvor snage za regiju iz koje ljudi potiču. Dijaspora postaje lobi za svoju domovinu, iz dijaspore dolaze investicije. Veze između dijaspore i matice bivaju neraskidive. Ja sam uvjeren da veliki broj vas već sada u svojim novim sredinama predstavlja jedan izvor, jedan glas koji se čuje i nosi poruku onoga po čemu je Sandžak uvijek poznat bio. To je glas tolerancije, razumijevanja, zajedničkog života. Taj glas će biti jači ako budemo djelovali zajedno. Do sada, nažalost, nijesmo bili u prilici da se uspješno organizujemo i radimo u gradovima i državama u kojima živimo. Ovo današnje okupljanje je novi kvalitet u našem organizovanju. To je dokaz naše snage i želje da imamo organizaciju koja će nas predstavljati, zastupajući naše interese u dijaspori, vodeći brigu o svima nama koji živimo van svoje domovine.
“Ovo je blagodat, a ne nesreća”
Značajnu ulogu u pripremi Osnivačke Skupštine Zajednice Sandžačke Dijaspore imao je i koordinator rada inicijativnog odbora Mevlud ef. Dudić. On je najprije prenio selame od učenika Medrese, Gazi Isa-beg, te studenata Islamske pedagoške akademije i nastavio:“Mi smo sastavni dio Ummeta Muhammeda a.s. i kako je Allah dž.š. dao da Muslimani žive na svakome dijelu Zemljine kugle, tako je i učinio da nas Sandžaklija ima u cijelome svijetu. Ja mislim da je to velika prijednost. Imati Sandžaklije gdje god se nađete na svijetu je velika blagodat. Možda će neko reći da je to nesreća za naš narod, ali ja hoću da vjerujem da je to ipak blagodat od Allaha dž.š.Riječ “Sandžak” znači bajrak i ja s ponosom želim da kažem da su Sandžaklije bajraktari gdje god da se nalaze. Podsjećajući na brojne zijarete našim ljudima u iseljeništvu (9 puta u Americi, 14 puta u 27 gradova Njemačke, 6 puta u Austriji, 2 puta u Švicarskoj, Luxemburgu i.t.d.) i prenoseći utiske sa tih susreta Mevlud ef. Dudić iznosi zaključak da su naši ljudi definitivno svjesni i zreli da izgrade svoju kuću u iseljeništvu, odnosno da osnuju krovnu organizaciju”.
Adem Balkan, izuzetno aktivni predsjednik Sandžačkog Džemata u Münchenu, poselamio je skup i izrazio radost da se poslije izvjesnog vremena opet susreće sa Sandžaklijama iz dijaspore i dodaje: Kao što znate, u ranijem periodu smo se sastajali povodom rata u BiH i sudbina je bila da smo mi Sandžaklije svu svoju snagu i potencijala usmjerili na pomoći braći uiz Bosne i tako zapostavili ovu ideju radi koje smo se okupili danas. Mi Sandžaklije možemo s pravom reći da smo mi “evropski Palestinci”, jer je veliki broj Muhadžira porijeklom iz Sandžaka. I moja porodica je Muhadžirska. Nas ima u Turskoj, cijeloj Evropi, Americi, Kanadi, ali glavni nedostatak nas Sandžaklija je slaba povezanost i organizovanost. Kao pojedinci mi smo izuzetno jaki , ali smo kao zajednica veoma slabi i neorganizovani”. Jusuf Numanović, Predsjednik Džemata u Beču, upoznao je prisutne sa organizovanjem Sandžaklija u glavnome gradu Austrije kroz klub “Prijatelji Sandžaka” u čijem sklopu djeluje i Džemat “El-Iman”. “Naši uspjesi nebi bili na ovom nivou da nije Mešihata IZ-e Sandžaka koji nam slanjem visokoškolskog kadra pomaže u organizovanju naših iseljenika”. Atif Ličina, aktivista IZ-e iz Pariza, ukratko je prenio selame iz Pariza i iznio uvjerenje da će ZSD-e uz dobru organizaciju uspjeti u svojim nakanama.
Hadži Izet Osmanović, (poslušajte govor) Mutevelija/predsjednik Sandžačkog Džemata Wattwil iz Švicarske, je u jednom veoma nadahnutom i emotivnom obraćanju podsjetio na rah. Faruka ef. Demića, velikog borca i radnika na polju Islamskog djelovanja, u čije sjećanje i njihov Džemat nosi njegovo ime, pošto je zamolio prisutne da ga se i ovom prilikom sjete jednom Fatihom, dodao je: “U ovome trenutku je teško kontrolisati emocije. Danas se ostvaruje san Sandžaklija o osnivanju Sandžačke Dijaspore, neka nam je Mubarek i hairli i Bog da od pomoći nam bude i naš Sandžak sjedini i da u bratskoj ljubavi gradimo, stvaramo, pomažemo i svi se srećni svom Sandžaku vratimo”. A zatim je prisutne obavijestio kako je upravo na sceni vidno Islamsko buđenje naših ljudi iz crnogorskog (ne još dugo-crnogorskog) dijela Sandžaka koji žive u Švicarskoj. Rešad ef. Aščerić koji je predstavljao Sandžaklije Beneluxa je poselamuio skup i zaželio puno uspjeha u radu. Zapaženo je bilo i obraćanje Ahmet ef. Fetića, imama u Kaselu. On je naglasio najbitnije momente u daljem radu dijaspore:”Programska načela iz deklaracije o osnivanju Zajednice Sandžačke Dijaspore počivaju na dužnostima a ne na interesima. Naš dug je organizovati i raditi na temeljima i osnovama kojima nas uči naša uzvišena vjera, da se valjano i kvalitetno organizujemo kako bi smo se znali valjano i kvalitetno izražavati ne samo u Sandžaku već i u dijaspori. Za vjerovati je da će veliki broj Sandžaklija koji žive u iseljeništvu trajno ostati da živi izvan svoje domovine i potvrđuju svoj Islamski i Bošnjački identitet. Kako god budemo pomagali naše institucije u Sandžaki , dužni smo pomoći i naše ljude u dijaspori da se organizuju kao autohtoni Muslimani ovog područja”.Govoreći o organizaciji Sandžačke Dijaspore, Ahmet ef. Fetić je istakao da je to vid vanjske obrade zajednice i upozorio da je prije toga nuzno povesti računa i o unutrašnjoj obradi tj. izgrdnji ličnosti. “Buduči da je Mešihat pokrovitelj ovog organizovanja, ne sumnjam da če put, sredstva i metode po kojima če se određivati posao i dijeliti hak biti pravedni jer će se voditi računa o unutrašnjoj izgradnji pojedinaca.” Na kraju je skupu predstavio svoj džemat iz Kassela koji broji oko 60% članova porijeklom iz Sandžaka. Ispred Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj skup je pozdravio Ishak ef. Alešević, oblasni imam za centralnu njemačku republiku Hessen: “Neka baza za djelovanje ZSD bude Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, ali neka buduće aktivnosti budu usmjerene ka kulturnom, ekonomskom i političkom djelovanju, jer,specifičan je prostor na kojem žive Bošnjaci u Sandžaku.”U ime kulturne zajednice”Sandžak-Haus” prisutnima se obratio Muharem Radetinac.On je govoreći o ciljevima organizacije na čijem je ćelu naglasio da je ta kulturna zajednica dio dijaspore. U međuvremenu je pročitano nekoliko pozdravnih telegrama, prije svih iz Amerike i Turske, a buran aplauz dobio je poznati Sandžački književnik Murat Baltić koji je zbog spriječenosti da prisustvuje skupu kao poruku poslao kraći citat iz svog najnovijeg romana “Zapadne vode” koji tretira upravo pitanje sandžačke dijaspore. Zasigurno je najviše pažnje privuklo obraćanje posljednjeg u nizu govornika, predsjednika Mešihata IZ-e Sandžaka, muftije Sandžaškog, Muamer ef. Zukorlića:
Zašto propadaju pokušaji našeg ujedinjavanja?“
Uzvišeni Gospodar Allah dž.š. stvorio je ljude i zadužio ih emanetima. Stvorio ih sa smislom, svrhom. Suština svih tih emaneta je uspostavljane reda na zemlji i borba protiv nereda. Red znači nešto što je pravo, što je uređeno. Red je saf. Jedan čovjek, jedna porodica, jedno društvo koliko je u redu toliko je civilizirano i napredno. One zajednise koje ne znaju napraviti rde su zaostale, primitivne zajednice. Imati snage upostavljati red znači biti organizovan. Tu riječ, tu nužnost, taj cilj čuli smo danas nekoliko puta. Dakle, složili smo se da nam bez toga nema spasa.” Upozoravajući da je mnogo lakše konstatovati stanje od rada na tome da se ono popravi, Muamer ef. Zukorlić je ukakazao na tri osnovna razloga zbog kojih je nas narod neorganizovan: “Jedinstvo. Zašto je jedinstvo odsutno kod nas? Zato što smo imali ili imamo mnogo pokušaja ujedinjavanja pod pogrešnim bajracima. Oko ćega se ljudi mogu ujediniti? Samo oko onoga što im je zajednčko. Vidjet ćemo da su tamo gdje je pokušaj naših ljudi da se ujedine propao razlozi uglavnom isti. Onaj koji je pozivao na jedinsto podigao je neki svoj bajrak, neki svoj privatni bajrak, neki svoj grupaški bajrak ili kako neko reče, neki svoj interesni bajrak, i zato su takve akcije doživljavale i doživljavat će uvijek krah. Neki su htjeli da nas ujedinjuju u kafanama.To ne može. To je bajrak šejtana, strasti, zadovoljenja najnižih poriva i on mora da doživi krah kao što smo to mnogo puta vidjeli.” Muftija sandžački je također kritikovao neke pokušaje ujedinjavanja pod političkim bajracima. Iako su političke partije nužnost, one ne dovode konačno do cilja. Upozorio je da smo nakon političkog jednoumlja zapali u fazu političkog bezumlja, što je dovelo do miješanja vjere, nacije i političke partije. Podvukao je da političim patijama treba dati pravo koje im pripada, ali ništa više od toga i dodao: “Naša je vjera Islam,naša je nacija Bošnjašstvo i naša je domovina Sandžak. Svako onaj ko pokuša kroz političku partiju djelovati protiv ove tri vrijednosti ili samo jedne od njih ima biti izdajnik svih nas i neprijatelj svih nas”.Kao drugi razlog naše neorganizovanostiMuamer ef. Zukorlić je naveo surovu stvarnost Bošnjaka Sandžaka prošloga vijeka. Iznio je uvjerenje da je milost Allaha dž.š. da se Muslimani Sandžaka održe izražavana zapravo životom i djelom ranijih generacija, a ne ovih današnjih. Prije svega zbog njihove spremnosti da uvakufe svoju imovinu i šehidske krvi koja je prolivena širom Sandžaka.”Ako su naši preci bili takvi, šta mi činimo za generacije koje dolaze? Bez žrtve nema uspjeha.” I na kraju kao treći razlog pomenuo je nedostatak institucionalne svijesti koja zapravo znači nedostatak vjere.”Kao pojedinci Sandžaklije su izuzetno vrijedni, ali kada treba izgraditi instituciju nastaju problemi. Institucija to je Džemat. Dok smo u Džamijama koliko–toliko smo uspjeli napraviti red, a izvan Džamija nam haos. To je dovoljan razlog svima da se preispitamo jer kao vjernici znamo da problem nije u Kur`anu. Problem je u samima nama.” Ovo, posebno nadahnuto obraćanje Muftija Sandžački je zavšio riječima: “Moramo oštro krenuti u borbu za boljim organizovanjem uključujući sve duhovne, privredne i intelektualne potencijale. Valja nam te potencijale pod bajrakom Šehadeta objediniti, sinhronizovati i uskladiti i sa iskrenim nijjetom, voljom, stisnutih šaka, prijateljski, bratski i bez preterane patetike. To je spas za sviju nas. Vjerujem uz Allahovu dž.š. pomoć u uspjeh. Čestitam vam”. U drugom dijelu rada Skupštine usvojena su programska načela i statut Zajednice kao i izabrano rukovodstvo.
Emanet vođenja zajednice u ovom prvom mandatu povjeren je slijedećim članovima:
Glavni Odbor:
Predsjednik:
Adem Balkan (Njemačka)
Podpredsjednici:
Jusuf Numanović (Njemačka)
Smail Srdanović (SAD)
Hadži Izet Osmanović (Švicarska)
Šefadil Ličina (Francuska)
Šemso Jusufović (Benelux-Lux.)
Generalni sekretar:
Hajrović Mithad
Tehnički sekretar:
Nazim Curić
Članovi:
Halil ef. Makić
Nazim Numanović
Jonuz Hadžić
Muharem Radetinac
Fehrat Ademović
Ahmet ef. Fetić
Abidin Makić
Musa Ibrović
Ujkan Eminović
Upravni Odbor:
Predsjednik:
Edin Salković
Podpredsjednik:
Enes ef. Zukorlić
Sekretar:
Kemal ef. Sejdović
Blagajnik:
Mehmed Hajrović
Član:
Dževad Mujević
Nadzorni Odbor:
Predsjednik:
Mersad Ganić
Član:
Suad Bećirović
Ramo Poturak
Koordinator saradnje između Sandžaka i Zajednice Sandžačke Dijaspore: Mevlud ef. Dudić
Ovaj izvještaj je u potpunosti preuzet iz Sandžackog “Glas Islama” 78 br. Programska načela i Statut “ZSD” naći ćete na “Dijasora” poglavlje “ZSD” za Švicarsku